Imperatrix

DobrodoŇ°li na moj blog


08.03.2016.

Roditelji na Balkanu

Kod nas je pravilo samo najbolje govoriti o svojim roditeljima. Kako po zasluzi, tako i ne.

Ljudi se hvale kako su ih roditelji dobro odgojili, pa kako su im pruzili paznju, pa jedno, pa drugo... ma sve naj naj naj naj naj...

Da covjek povjeruje u to mislio bi da smo bas pravo napredno drustvo. Bar sto se tice meduljudskih odnosa. Jbt svi redom nesto odgojeni i brizljivi...

01.03.2016.

Stav

Ljudi onako generalno i nemaju nekog izbora u zivotu. Ova danasnja kultura nam zivot servira tako da mislimo da imamo izbora, i da sami upravljamo svojim zivotim a u sustini to je daleko od istine. Nikad izbora nismo imali a vjerovatno ga nikada necemo ni imati.

Niko od nas nije izabrao svije roditelje, niti zemlju, kao ni grad u kojem ce se roditi. Niko od nas nije izabrao svoju bracu sestre. Nismo birali ulicu u kojoj smo odrasli ili skolu u koju su nas upisali. Ne biramo svoje potomke. Nemamo izbor ni kad ce mo umrijeti ili ako ce mo se razboliti. Cak ni bolesti ne mozemo izabrati.

Ne biramo nesrece ni katastrofe, isto kao sto ne biramo ni srecne trenutke u zivotu oni se dese htjeli mi to ili ne. Pa sta onda biramo?

Kako vidimo jedino sta mozemo da izaberemo to je svoj licni stav prema stvarima koje se desavaju a koje su izvan nase kontrole.

Recimo da zurite na bitan sastanak i usput vam pukne guma na autu. Jedino sto tu mozemo da izaberemo je nas stav prema tom dogadaju. Ne mozemo izabrati da guma ne pukne. Ne mozemo izabrati ni da guma punke poslije sastanka. Jedino sto mozemo izabrati je da se oko toga nerviramo ili ne nerviramo. Hoce li nerviranje pomoci - na zalost nece.

Nas stav je, skroz pojednostavljeno, jedina stvar na koju mi licno mozemo uticati.

23.02.2016.

Jedno dijasporsko nista


Stupismo u kontakt ponovo nakon bezbroj godina. Meni drago, samo sto ne plesem od srece. Vec nas zamisljam na kafi kako negdje tamo ne nekom trecem mjestu, prepricavamo jedna drugoj sta nas je sve snaslo ovih svih godina od kako se nismo ni cule ni vidjele.

I onda mi nesto ne stima u svoj toj prici. Jer samo ja postavljam pitanja, kako je, sta radi, sta ima. Ono jedno pitanje sto je ona postavila se radi o nekoj trecoj osobi/osobama.

A zar je ne interesujem ja. Gdje sam, sta sam, sa kim sam... djeca... pa ni za djecu upitala nije...

Namjerno o sebi/o nama ne rekoh nista. Ni ona me ne upita nista.

Samo jedno prazno nista. I tuga!


Stariji postovi